Loading Događanja

« Sva Događanja

Otvorenje izložbe Bojana Mrđenovića – Magistrala

24.04. u 20:00
Od 09.04. u 20:00
- 24.04. u 20:00

Pozivamo vas na otvorenje izložbe Magistrala, autor je Bojan Mrđenović mladi hrvatski fotograf  koji medij fotografije koristi za bilježenje i analitičko propitivanje društvene stvarnosti. Kroz pejzaž i arhitekturu prikazuje društveni prostor, kretanja i mijene. S trenutnim naglaskom na poslijeratni tranzicijski pejzaž, propituje kako se različite ideje društvenog napretka reflektiraju u prostoru, kako politika i ekonomija formiraju društvene odnose i oblikuju individualna iskustv. Ova izložba producirana je partnerski u suradnji s Mavenom iz Splita i Oranom Vida iz Zagreba.

Izložba se može pogledat svakog radnog dana (ponedjeljak-petak) od 12 do 20 sati

UMOR MAGISTRALE

Jučer sam čuo da je jedan čudak u Zagrebu pisao protiv izgradnje auto-puta duž jadranske obale, jer se navodno kvari dalmatinski pejzaž. Takvi ljudi treba da se medicinski pregledaju. – Josip Broz Tito, 1962.

Taman negdje u vrijeme dok je Bojan Mrđenović fotografski bilježio neke od izloženih prizora, umrla je dalmatinska pop-ikona Oliver Dragojević. Tih nekoliko dana krajem srpnja kao da je uobičajena turistička kolotečina bila suspendirana. Turisti su, naravno, nastavili po svome, ali su domaći, na trenutak, poželjeli zaustaviti vrijeme: žalovanje, oplakivanje i slavljenje Olivera bio je pokušaj kolektivne imaginarne fotografije. Kadar iz kojeg su izbrisani turisti, sezonski radnici, čepovi na cestama i gužve u trajektnim lukama. Kadar u kojem se van vreve, naporne svakodnevice i prijetećeg infrastrukturnog kolapsa otkriva “čista” Dalmacija. Ona o kojoj vjerno svjedoči Oliverov glas i pjesme.

Premda je sam Oliver bio više simbol jednog drugog modernizacijskog i infrastrukturnog dosega – nacionalnog brodskog prijevoznika Jadrolinije, čak su i rođeni iste godine – izgradnja Jadranske magistrale bila je onaj ključni preduvjet za stvaranje slike “čiste” Dalmacije. Sasvim suprotno stavovima zagrebačkog novinara za čije se zdravlje Tito brinuo u uvodnom citatu, tek je magistrala učinila dalmatinski pejzaž kulturnom činjenicom i resursom za izgradnju dalmatinskog identiteta. Naravno da su zasade tog identiteta postojale i ranije, kao i da se sastoji od drugih faktora, ali magistrala je organizirala njegovo formiranje i stvaranje predstave o Dalmaciji. I to na dva načina. Dovela je turiste, dovela je pogled izvana kojemu je lijepo ono što vidi i koji zato što mu je lijepo tu i dolazi. Taj turistički pogled je temelj svih onih pjesama i priča o ljepoti i posebnosti Dalmacije: on je taj koji tu posebnost “garantira” svojim dolaskom i novčanikom.

Kao što nam vjerno dočarava spomenuti zagrebački novinar, ljepota prirode i posebnost obale su se i prije primjećivale. Samo što je to primjećivanje proizlazilo iz perspektive klasne privilegije. Svim onim predratnim težacima i ribarima ništa nije bilo lijepo u moru i Biokovu: njima je pejzaž samo predstavljao teško savladiv resurs za utaživanje gladi. A oni su klasno privilegiranima u klasičnom kolonijalnom pogledu ionako predstavljali integralni dio pejzaža. Novinara nije briga za njih i za blagodati koje će im magistrala donijeti: njega je briga za svoj “estetski užitak”. No, magistrala je demokratizirala taj “estetski užitak”. Zapravo ga je učinila mogućim i za one koji su bili dio pejzaža. Tu dolazimo do drugog načina organiziranja identiteta i stvaranja predstave. Magistrala dovodi do industrijalizacije i razvoja turizma, što ove koji su bili dio pejzaža odvaja od tog pejzaža kao neposrednog izvora hrane. Tako što si uspijevaju osigurati prihode nekim drugim putem, a ne hrvanjem sa zemljom i morem, oni mogu vidjeti tu zemlju i more drugim očima. Tek im modernizacijski impuls – kroćenje prirode – dopušta da stvore sliku o iskonskoj prirodi i posebnoj ljepoti koja onda postaje dio njihovog identiteta. Ako je posebno okruženje u kojem žive, onda su i oni posebni. Škljocaji turističkih fotoaparata daju i međunarodni legitimitet tom identitetu.

Preciznije, identitet je u tenziji između modernizacije i predmodernosti čiju je sliku zapravo oblikovala modernizacija. Tih nekoliko dana nakon Oliverove smrti rodila se nesvjesna, kolektivna želja da se ta tenzija, proturječni identitet, zaustavi u vremenu. Sve ono što je došlo kasnije s magistralom i s turističkim razvojem nastojalo se eliminirati iz kadra te produžene ekspozicije. Što se sve eliminiralo iz tog kadra? Svi oni teško uklopivi motivi turističke svakodnevice koji u sebi nose notu bizarnosti i pomalo iščašenog života. Ali oni su istovremeno i nužna prtljaga “odabranog” ekonomskog modela. Taj je model jasan kontekst, a sva ona iskustva svih uključenih dionika – od samih turista do lokalaca koji traže povremene oaze mira – tvore krajnje neobičan, ali obuhvatan i međusobno isprepleten mozaik, koji Mrđenović svojim fotoaparatom registrira, dajući nam svojevrsni presjek stanja. Riječ je o motivima koji su nam svima bliski, bez obzira s koje strane “barikade” smo ih iskusili: rad/odmor, lokalac/turist. Na tragu onog osjećaja kada čekate autobus na autobusnoj stanici malog mjesta na magistrali, oslikanoj Torcidinim muralom, gledate turističku obitelj koja se uspinje do svog apartmana nakon cjelodnevnog boravka na plaži i na tom se putu bori s luft-madracima i nervoznom djecom te se pitate: što li je njima sad u glavama? Uživaju li oni uopće ovdje? Hoće li ih pregaziti neki frustrirani vozač dostavnog vozila dok neorganizirano prelaze magistralu?

Ključno je pitanje kako ti iščašeni motivi i tupilo svakodnevice nastaju. Što je društveni okvir koji ih čini mogućima? Što su njihovi izvori? U periodu kad je turizam postao glavna, a ponekad i jedina, privredna grana područja kroz koje magistrala prolazi, neminovno je da se u pokušajima snalaženja i ekonomskog proboja obitelji i pojedinaca, koji su u priličnoj mjeri prepušteni tržišnoj stihiji, događaju svakojaki ishodi. Sve one armature koje strše iz betona i predstavljaju trag nedovršenih apartmana, nevraćenih kredita i poslovnih promašaja, normalna su kulisa tržišne bitke sitnih iznajmljivača i izazov za mentalno fotošopiranje razglednica naših malih mista. Uz njih se odvijaju i uspješniji poduzetnički poduhvati, kako oni manji tako i oni veći. Oni manji plijene bizarnošću ideja kakve se valjda samo mogu roditi u ograničenom periodu zasićenog tržišta turističke sezone i manjka ikakvih prihoda van te sezone. Dok ovi veći poput uređenih, izoliranih i nepristupačnih koncesioniranih plaža naprosto vrište društvenu i političku nepravdu.

Drugi izvor je sama turistička svakodnevica: organizacija i provođenje vremena ljudi koji kao turisti borave na našoj obali. Višesatno ležanje na plažama, besciljno hodanje okolo po znamenitim i manje znamenitim mjestima i svi oni turistički rituali koji ti kad nisi turist izgledaju krajnje besmisleni, nužno su obilježeni notom bizarnosti kad ih se “neutralno” promatra. A treći izvor je sama sezonalnost našeg turizma. Ljetni prizori se nalaze u nevjerojatno kontrastu spram onih koji oblikuju život na i oko magistrale u zimskom periodu. Automobili parkirani nasred puste magistrale krajem listopada i početkom studenog kako bi se lakše prenijele ubrane masline koje treba voziti u uljaru, suva lažina na plažama u koje tuku valovi po južini, zabundana djeca koja se skrivaju u autobusnim stanicama od orkanskih udara bure dok čekaju autobus koji će ih odvesti u školu u obližnje veće mjesto. Ti zimski prizori u pozadinskom kontrastu dodatno naglašavaju specifični ambijent ljetnog života uz magistralu.

Međutim, i taj ambijent netko mora proizvesti. Kao što znamo iz udžbenika koji su bili aktualni kad se magistrala gradila – proizvođači materijalnog svijeta, pa tako i njegovih učinaka, kao što je bizarnost, su radnici. Portreti umornih radnika koje je Mrđenović zabilježio cijelu ovu fotografsku priču o magistrali i turizmu vraćaju na početnu razinu i daju joj onu neophodnu dozu realnosti. Onu dozu koju je možda najslikovitije prikazao jedan domaći sezonski radnik prije nekoliko godina u jednom malom dalmatinskom mjestu. Taman je bio kraj osmog mjeseca, smiraj sezone, završio je smjenu, umoran sjeo na štekat popiti pivu, uzeo Slobodnu u ruke, pročitao nekoliko redaka i obratio se prisutnima: “Evo opet pišu da se mora produžit’ sezona, da svi moramo radit’ na tome. Ma jeben ja mater svakome onome ko je produži i za jedan dan!”

Marko Kostanić

Info

Od:
09.04. u 20:00
Do:
24.04. u 20:00
Događanje kategorije:
, ,

Lokacija

Lazaret
DUBROVNIK, Dubrovačko - neretvanska županija 20000 Croatia (Local Name: Hrvatska) + Google Mapa