- Ovo događanje je prošlo.
Federico García Lorca: Krvava svadba
17.08.2022..21:30 - 23:00
PREMIJERA
Festivalski dramski ansambl
Federico García Lorca: KRVAVA SVADBA
Redateljica: Franka Perković Gamulin
Dramaturg: Goran Ferčec
Scenograf: Igor Vasiljev
Kostimografkinja: Doris Kristić
Autor glazbe: Mojmir Novaković
Dizajn svjetla: Elvis Butković
Scenski pokret: Matija Ferlin
Inspicijent: Roko Grbin
Asistent redateljice: Tomo Serdarević
Majka: Jadranka Đokić
Zaručnica: Lana Meniga
Zaručnik: Luka Knez
Svekrva: Ksenija Marinković
Leonardo: Nikola Baće
Leonardova žena: Iva Kraljević
Otac zaručnice: Nikša Butijer
Služavka: Tanja Smoje
Zborovođa: Mojmir Novaković
Zbor
—
Vrhunac ovogodišnjeg premijernog programa čini uprizorenje kultne Krvave svadbe Federica Garcia Lorce i to po prvi puta na Dubrovačkim ljetnim igrama. Krvava svadba napisana 1933. primjer je dramskog predloška koji povijest kazališta naziva pjesničkom ili poetskom dramom. Vrijeme radnje ove Lorcine tragedije vezano je uz ruralnu sredinu prve polovice dvadesetog stoljeća, ali po univerzalnosti priče na kojoj se temelji, ono izbjegava bilo koji doslovnu ili konkretnu vremensku odrednicu. Dramski likovi su žrtve vlastite strasti ali i neizbježnosti vlastite krive procijene ili tragične sudbine. Njihovo je prokletstvo dvostruko: zatvoreni unutar svog socijalnog okvira, strast im ostaje jedini dozvoljeni prostor slobode, makar i po cijenu prokletstva ili smrti.
Režiju Krvave svadbe potpisuje renomirana redateljica Franka Perković, poznata dubrovačkoj publici po inscenaciji Spašenih Tomislava Zajeca. Redateljsko-dramaturški koncept ovog projekta temelji se na poštivanju Lorcinih snažnih scenskih znakova, uspostavljajući scenu prije svega kao stiliziranu, smirenu sliku unutar koje je moguće scenskim sredstvima graditi ambijent i atmosferu tragedije zatvorenog svijeta o kojem piše Lorca. Stoga je prostor, baš kao i jezik, uspostavljen kroz simboličku vrijednost kao poetski prostor. U scenskom konceptu taj se prostor formira in situ, na prostoru otoka Lokruma, u eksterijeru naglašene prostorne izdvojenosti i izolacije, na mjestu očišćenom od bilo kojeg drugog označitelja osim ambijenta koji postoji u odnosu na dramu koja ga pretvara u samo jedno od mogućih mjesta tragedije.