Otvorenje izložbe; Marijana Pende “Snotgreen sea”

“To je vjetar… vjetar, samo vjetar. More je bez njega ništa.” kaže nautičar koji plovi više od 50 godina. “Samo vjetar. To moraš znati! Možeš ga čak i namirisati! Bez njega, more je samo nepomična zdjela vode, ništa drugo.” Nedugo zatim prijateljica mi spomene da se jednom zamalo utopila dok se kupala u moru – u apsolutnom miru. U „mrtvome moru“ kako ga je nazvala. Bez vjetra. Ali punog struja. Iz svih smjerova, koje se uvijek mijenjaju.
Vrtlozi, divlje pijane vode.
Homerov Epi oinopa ponton uvijek je ostavljao prevoditelje i tumače u nedoumicama – koja bi to boja trebala biti – more boje vina? Grci nisu poznavali “plavo” kao naziv za boju. Ne nalazimo je ni u jednom tekstu. Kao da su lakše razlikovali svijetlo i tamno, ali ne i nijanse boja. Jedan prevoditelj govori o “tamnom” moru. Drugi misli da se uopće niti ne radi o boji. Zapravo, oinopa ispravno prevedeno znači: “vinooki”. Dakle, takvo more bi bilo pijano, nemirno, opasno.
Na početku Joyceovog “Uliksa”, Stephena Daedalusa jedan od njegovih sustanara uči da Homerovo more naziva „slinavozelenim“
“Nova umjetnička boja za naše irske pjesnike: slinavozelena.”*
Nova, umjetno proizvedena boja pogađa metu. A i more počinje drugačije mirisati.

Olaf Nicolai

*str 9; James Joyce, Uliks, preveo Luko Paljetak, Otokar Keršovani, Opatija, 1991.

Marijana Pende studij kiparstva započinje 2002. godine na Accademia di Belle Arti di Venezia kod profesora Andree Grassija. Pohađala je studij skulptura-instalacije u klasi profesora Roberta Pozzobona, a 2005. Godine izabrana je za sudjelovanje na 51. Venecijanskom bijenalu (Atelier Aperti, Accademia di Belle Arti di Venezia). Tijekom studija počela je izlagati na grupnim izložbama. 2008. godine diplomirala je Arte e musica contemporanea u klasi prof. Nicole Cisternina. Iste godine sudjelovala je na rezidenciji u Kulturamt Frankfurt na Majni. Izlagala je na zajedničkim izložbama suvremenih dubrovačkih umjetnika: Galeriji Prsten, HDLU Zagreb, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik kao i na međunarodnim skupnim izložbama poput CLASS ROOM 01 Museo Madre, Napulj; REFUSES, Arsenale, Venecija, 2010; EMOTION TO COHABIT, Galleria d’Arte Moderna, Pallazo Forti, Verona i MSU Zagreb.
Do sada je tri puta izlagala na Trijenalu hrvatskog kipartsva u Gliptoteci HAZU u Zagrebu (2012.,2015., 2018.) 2019. godine izlaže na izložbi IDENTITÀ, u Trieste Contemporanea u Trstu. Iste te godine s Izvorom Pende i Slavenom Toljem sudjelovala je na izložbi MJESTO ISPREKIDANIH SUSRETA, koja se za vrijeme 58. Venecijanskog bijenala održala u Paviljonu Tesa 100 u Arsenalu. U recentnom periodu sudjelovala je na izložbama: GOOD TROUBLE / Artists Respond to the 2020 Presidential Election, Whitebox Harlem Art center, New York; Art / rat / tranzicija, MMSU, Rijeka; 3rd Space Eu/rope project no.1 NMMU Zagreb; Studio Josip Račić (2020.), Searching for Identity (at the Time of Selfie) Vilnius Academy of Arts, Lithuania 2021.
Od 2014. samostalno izlaže u najvažnijim hrvatskim muzejskim institucijama kao što su Muzej moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, 2016., Gliptoteka HAZU, Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti Istra, Pula, 2017; Palazzo Costanzi / Trst, 2018, Galerija umjetnina Split, 2019.
Njeni radovi se nalaze u muzejskim i privatnim zbirkama.
Živi i radi u Dubrovniku

ART RADIONICA LAZARETI – LAĐA X.
19.8. – 9.9.2022.

Radno vrijeme
12 – 20 h

a: Frana Supila 8, Dubrovnik
e: arl@arl.hr
t: 020-324-633
fb: @ARL:Dbk
w: arl.hr

tekst / text: Olaf Nicolai
fotografija / photography: Mara Bratoš
Produkcija / production: Marijana Pende i ARL 2022:
Postav / Set-up: Nikša Vukosavić