Zakopana čuda

Predstava je nastala u koprodukciji Umjetničke organizacije TAHT, Centra za kulturu Trešnjevka i Tvrđave kulture Šibenik. Zakopana čuda multimedijalna su kazališna predstava o ljubavi, sjećanju i iluziji, nastala prema djelu Monike Herceg, u režiji Nine Violić, s Leonom Lučevom i Jelenom Graovac Lučev u glavnim ulogama. Predstava gledatelje uvodi u intimne, posljednje trenutke žene, u kojima se sjećanja otvaraju kao ogoljena skloništa, a prizori u kojima se mašta i stvarnost stapaju tvore gust emocionalni prostor. Kroz tri simbolična prostora – Rajski vrt, Most i Stan – ulazi se u prostor jednog života ispunjenog stvarnošću i maštom, željama i potrebama. Prvi dio odvija se u Rajskom vrtu, prostoru zrelosti i pomirenosti, u kojem se Vječna Djevojčica (kao starica) suočava s prolaznošću. Drugi dio smješten je na Most, gdje se odvija susret s Vječnim Dječakom i započinje ljubav. Treći, središnji dio odvija se u Stanu dvoje ljubavnika, u kojem se „odigravaju sve moguće varijante zajedničkog života“ – nježnost, strah, strast i kraj. Predstava koristi video-projekcije kao scenografsku formu, stvarajući trodimenzionalne prostore u kojima glumci uranjaju u „živu sliku“. Kombinacijom žive glume, video-slike i glazbenog performansa, „Zakopana čuda“ brišu granice između kazališta i filma, između stvarnog i zamišljenog. Rezultat je kazališni film uživo – vizualno snažan, emotivno ogoljen i univerzalno prepoznatljiv.