E. Ionesco / Stolice

Drama “Stolice” Eugena Ionesca napisana je i izvedena prvi put 1952. godine u Parizu u kazalištu Lancrya. Eugen Ionesco, francuski dramatičar rumunjskog podrijetla, jedan je od začetnika antiteatra, pa njegova drama Stolice prati stil i način na koji je pisana i drama Ćelava pjevačica.

Antiteatar je smjer u drami koji se razvijao 1950-ih i 60-ih, a osim Eugena Ionesca, začetnici su još i Samuel Beckett, Arthur Adamov, Jean Gadeta i Harold Pinter. Antiteatar u potpunosti napušta klasičnu linearnu strukturu i uvodi shemu uvod – kulminacija – rasplet. Odbacuje smisleni dijalog i verbalnu komunikaciju među likovima u svrhu prikazivanja ispraznosti i nemogućnosti komunikacije u svakodnevnom životu. Parodira jezične konvencije i svakodnevni život, kao i sve tehnike pisanja u dosadašnjim književnim vrstama.

Ova drama, kao i ostale drame antiteatra, ne mogu se svrstati ni u komediju ni u tragediju, već u potpunosti prelaze u apsurd prožet crnim humorom. Ionesco je svoje mjesto unutar antiteatra, odnosno njegovog podtipa, teatra apsurda, osigurao već dramom “Ćelava pjevačica”, koja prati život i svakodnevne situacije parova likova na potpuno bizaran i besmislen način. Sličnu “radnju” ima i drama “Stolice”. Ona prati Staru (94 godine) i Starog (95 godina), koji nemaju druga imena.