IZLOŽBA: Os svijeta | stablo

Izložba predstavlja izbor od četrdeset i sedam radova iz Zbirke moderne i suvremene umjetnosti Umjetničke galerije Dubrovnik. Dvadeset i sedam autora dominantno pripadaju moderni tuzemne i inozemne umjetnosti, dok je suvremeni izričaj tek minimalno predstavljen. Zajednički je motiv stablo, koje se navodi samostalno ili u grupacijama, pretežno u djelima čistog krajobraza. Također se prikazuje u prvim planovima veduta i marina; predstavlja se cjelovito, u nizovima, kao dio šume, fragmentarno. U najvećoj mjeri na izložbi je prisutno slikarstvo te su zastupljeni crtež, grafike i fotografije. Razmatra se supstancijalni sadržaj. Period koji se markira proteže se od kraja 19. stoljeća do kraja 20. stoljeća i obuhvaćen je rad sljedećih umjetnika: Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Josip Lalić, Nadežda Petrović , Marko Rašica, Gabrijel Jurkić, Oskar Herman, Ljubo Babić, Ignjat Job, Sava Šumanović, Milo Milunović, Hans Gassebner, Willy Hempel, Sergije Glumac, Slavko Šohaj, Ivan Ettore, Ante Kaštelančić, Gabro Rajčević, Jakša Magaš, Antun Masle, Đuro Pulitika, Joško Baica, Tomislav Ciko, Josip Trostmann, Robert Farber i Damir Fabijanić. Uspostavlja se govor manifestiran različito i slično. Osjetilnost je umna, a umnost osjetilna.
Riječ je o prastarom simbolu koji čovjek bilježi u umjetnosti u raznim medijima, uglavnom simbolički i religijsko-mitskim određenjima, od samih početaka stvaralaštva u drevnim razdobljima. Ta nosiva okosnica kozmosa u mnogim svjetskim kulturama simbol je jedinstva i vječnosti prirode. Stablo je štovano u svim kulturama i svim vremenima, a kao motiv povijesti umjetnosti uvijek je prisutno na raznim razinama značenja i tumačenja. Jedno je od najbogatijih i najraširenijih simboličkih tema koje se vežu za ideju živog kozmosa u neprekidnom obnavljanju. Simbol je života. Ono označava povratak u središte bitka. U neprestanom razvoju i uspinjanju prema nebu evocira cjelokupni simbolizam uspravnosti. Povezuje tri razine kozmosa, okuplja sve elemente i općenito se smatra vezom koja se uspostavlja između neba i Zemlje. Po snazi i okomitosti ono ima središnji karakter: stablo svijeta sinonim je za os svijeta.
U izložbi je riječ o kretanju od osjetilnog prema prekosvjetnom, posebičnom i transcendentnom. Estetička produkcija ukazuje na epohu u kojoj bivstvuje zajedničkost tema. Riječ je o univerzalnoj suštini bića i otvorenosti kozmičkoj poziciji. Razni se kôdovi nižu. Predstavlja se slobodan teritorij satkan od upisivanja, napomena i oznaka njega samoga po sebi. Događa se čista svijest o suštini. Opširno i suptilno, analitički i spekulativno razmatra se motiv jezikom koji nadilazi horizont zbilje. Intelektualizira se i teoretizira estetska produkcija koja obilježava umjetnost kao stimulans duha. Svako je djelo za sebe, po sebi. Radovi proizlaze iz različitih perioda i kultura i imaju zajednička univerzalna svojstva. Misli se svijet. Uprizoruje se mišljenje osjetilnoga. Subjektivno se osjetilnosti objektivizira. Vizualno postaje spiritualno. Prodor je u primarno podcrtan.
Stablo je uz ostale biljke primarna i najbogatija biomasa koja se samoobnavlja i tvar je koja stvara biosferu. Ono je od svega vegetacijskog izazivalo najveće zanimanje čovjeka i bitno je u razumijevanju civilizacijskih i kulturnih pojava. U suštini je spasitelj opstanka na Zemlji, znak je života i obnove prirode te u sebi sadrži magičnost i mudrost. Simbol rasta, snage i harmonije budi iskonski čovjekov osjećaj za njegovom zaštitom koji je oduvijek izražen, a posebno u današnjem dobu zastrašujućeg odnosa prema prirodi u cjelini diljem svijeta. Stablo, simbol plemenitosti, podređeno je drami silovanja i razaranja. Čovjek mora ozbiljno shvatiti svoj odnos prema bogatstvu koje ga okružuje i koje je bitno za njegov objektivni opstanak.