Izložba u Art radionici Lazareti „SMISLENE SLUČAJNOSTI (ART – RAT – TRANIZICIJA)“

SMISLENE SLUČAJNOSTI ( ART – RAT – TRANIZICIJA)“

14.- 29.12. 2021. / 10.1- 28.1. 2022.
Lađa X. – Art radionica Lazareti

otvorenje izložbe utorak 14.12. 2021. od 17 h *

u sjećanje na Nenada Bunjca i Marjana Crtalića

KUSTOSI IZLOŽBE: Branko Cerovac i Slaven Tolj
POSTAV: Slaven Tolj, Nikša Vukosavić i Srdjana Cvijetić

Izložba “Smislene slučajnosti: Art – Rat – Tranzicija“ u prostoru lađe X. Art radionice Lazareti prenijet će dio umjetničkih radova i dokumentacije koji su bili izloženi na izložbi ART / RAT / TRANZICIJA (1990. – 1991. – 2000. – 2010. – 2020. – 2021.) u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u razdobljima 29.07. – 5.9. – 10.10. – 15.10.2020. U formi «otvorenog arhiva» na izložbi će biti izložen i izbor iz dokumentacije umjetničkih radova, isječci iz novina, fotografije, plakati, sačuvani artefakti iz povijesti rada Art radionice Lazareti od 1989. do 2021., vremenska crta Art radionice Lazareti na kojoj rade Josip Klaić Srdjana Cvijetić, Petra Marčinko i Slaven Tolj.

Naziv izložbe “Smislene slučajnosti (Art / Rat / Tranzicija)» preuzeli smo od naziva jednog od tekstova iz kataloga riječke izložbe ART / RAT/ TRANZICIJA, a koji je napisao nedavno preminuli Nenad Bunjac.

Nenadu Bunjcu i Marijanu Crtaliću u sjećanje postavljamo ovu izložbu u prostor lađe X. – Art radionice Lazareti.

Izložba je na neki način prenesena (transponirana) situacija ili instalacijski narativ iz riječkoga MMSU; sažetak i pogled koji nam u lazaretskom postavu prepričava ili predočava Slaven Tolj. Svojim jedinim komunikacijskim oruđem – radom. Za vrijeme trajanja izložba će se mijenjati i premetati, dopunjavati novim radovima, poput nezavršenog procesa, nemirnih predmeta koji nikada nisu prihvatili biti samo na jednome mjestu.

„SMISLENE SLUČAJNOSTI ( ART – RAT – TRANIZICIJA)“

Slučaj predstavlja ljudsku nesposobnost da shvati uzročno posljedične veze, odnosno definira vidljivi kauzalitet. Jedan od načina da se povrati izgubljeni smisao proživljenog jest i sikronicitet, odnosno „smislena slučajnost“ kako ga definira C.G. Jung. I nije riječ o ispraznom psihologiziranju života i umjetnosti rečenicama lišenim sadržaja nego moćnim instrumentarijem koji vjerno rekonstruira život pridajući mu konzekventnu formu. U eseju „Teorija raspadanja“ Emil Cioran – još jedan u nizu kreativnih rumunjskih disidenata u Parizu – izlaže srodnu teoriju tzv. antropofugalizam koji su s razlogom kritičari nazvali „zadnjim filozofskim pravcem“, a prema kojoj je život cirkularan i ponavlja se sadržajno istim, a formom drugačijim predloškom. Pojednostavljeno rečeno, zamišlja život kao početnu točku koja se širi u obliku stošca neposrednim iskustvom, snažnim emocionalnim događajima i tijekom vremena da bi se pretvorio u svoju suprotnost i na koncu, sažeo u završnu smrtnu točku. No, sve što se ponavlja, biva u trajnom pokretu i ne mora ništa značiti na kolektivnom planu, ali zato pojedincu pruža uvid u davno izgubljeni životni sadržaj. Gorčina korjenite skepse i zamućene prošlosti transformira se u živu svakodnevicu otrgnutu zaboravu.
Motiv rata razrađuje se kao malum in se (zlo po sebi), vulgarnu promjenu stvarnosti, a referentnom točkom drže nagovještaj ratnih zbivanja u Dubrovniku i granatiranje grada. Dojmljiv dječji crtež obiteljskog portreta koji obuhvaća tri generacije, specifičan je jer svi likovi imaju izraz tužnog pajaca. Snažno emocionalni obojeni artistički refleks koji dječjim umom sluti zlo, nakon dvadeset godina ponovno oživljava taj trenutak nastupajućeg razaranja.
Antropofugalizam u punom izričaju.
(…)
Umjetnosti je trajno prebivalište ilegala, a ultimativno oružje subverzija. No, pojavom stvarnog iščeznuća čovječnosti i prirodnog životnog okruženja, mnogi autori i art sredine (Dubrovnik, Rijeka, Zagreb, Osijek etc.) intenzivirali su svoje djelovanje u nastojanju da zabilježe dramatičan trenutak postojanja, pa i po cijenu vlastitog života kao čuveni dubrovački fotograf Pavo Urban koji je snimio fotografiju neposredno prije svoje pogibije. Kao valovi nastali uslijed bačenog kamenčića u jezero, umjetnici su kroz jasan koordinantni sustav održavali stvarnost vitalnom i dostojanstvenom. Konačno, kao i uvijek, ali ovog puta izravno izloženi i ogoljeni do kosti.
I onda se opet zavrtjela nemilosrdna životna centrifuga i prepustila zaboravu doba sjajnih radova i autora, unatoč činjenici da su i dalje egzistirali u potisnutom dijelu kolektivne svijesti.
(…)
OTRGNUTI OD ZABORAVA
Kroz eklektičan, ali lucidan pristup autori izložbe upozoravaju artiste na podložnost prizemnim egzistencijalnim motivima poput služenja ideološkim matricama, slaveći nezamućeno doba stvaralaštva koje je težilo slobodi i bez suviška memorijalnosti, nanovo im otkriva smisao sadržaja koji im nesumnjivo opusno pripada.
I retrospektivni pristup u ovom slučaju nije kompromisna poanta nego inicijalna kapsula svojevrsne implozije nakon eksplozije. Sredovječan muškarac sa smiješkom gleda fotografiju s riječke izložbe iz 1992. godine. Dječak koji je nacrtao svoju obitelj kao galeriju tužnih pajaca danas je odrastao čovjek. Zaboravljene psovke odjekuju sa zidova. Kao da voda ključa, poruke pozivaju na otpor životu bez života. Pojedini radovi su artistički još uvijek aktualni, poneki ne, ali svakom autoru drago ih je ponovno vidjeti. Neki ljudi su živi, neki ne, dio ih još uvijek djeluje s podjednakom umjetničkom strašću, drugi su potonuli u mračnim egzistencijalnim labirintima. No, svi su ovom izložbom otrgnuti zaboravu i ujedno, sami postali umjetnički motiv. Sadržaj je ostao isti, samo je forma drugačija.
(…)
(iz teksta Nenada Bunjca)

A/R/T 1990 –1991 – 2000 – 2010 – 2020 – 2021

(…) Postupkom osmišljene dislokacije, sakrivanja/otkrivanja, „migriranja“ djela koja za trajanja izložbe mijenjaju mjesta i razne „pozicije“ (očišta, vizure) svoje prezentacije u kontekstu koncepcije izložbe radikalizirano je pitanje o temporalnom momentu „prirode“ umjetničkog djela/djelovanja, „postajanje“, procesualnost, „perceptivnost“ djela – ne kao „ergon“ (dovršeno, „stabilno“,“stvar“) već kao „energeia“ koja djeluje, transformira se, u dimenzijama vremena, ne samo prostora „postava“. Primjer za to je konceptualizacija „postava“/prezentacije djela Plaćam struju Nemanje Cvijanovića.
(…)
Iz plejade starijih, mlađih i najmlađih suvremenih umjetnica i umjetnika u najavi izložbe, dešavanja i dokumentarnih materijala napravili smo velik popis umjetnika, umjetnica, skupina, projekata – na koje smo mislili pripremajući se za izložbu u „koronakriznim“ uvjetima! Mnoge s popisa možemo pronaći bilo u djelima, bilo diskretno, „implicitno“ posredovane „linkovima“ na ready-made tragove višegodišnjeg djelovanja riječke MGR – MMSU te dubrovačke ARL – Galerije Otok, a i riječkog MMC d.o.o. (Zlatko Kutnjak, Zdravko Milić, Jusuf Hadžifejzović, Žarko Violić, Marijan Vejvoda, Vladimir Gudac, Mirko Zrinšćak, Dalibor Laginja, „Rex Solia C.M.I.V. Veprinac“, Sandro Đukić, Damir Babić, Duje Jurić, Sven Stilinović, Željko Jerman, Boris Demur, Zlatko Kopljar, Ksenija Mogin, Marijan Pongrac, Sanja Švrljuga Milić, Mauro Stipanov, Goran Štimac, Marijan Blažina, Igor Rukavina, Senka Baruška, „Labis“, “Petja“,“Trafik“, „Teatar Rubikon“, Emil Hrvatin, Lara Badurina, Jasna Šikanja, Melita Sorola Staničić, Predrag Todorović, Đanino Božić, Bojan Štokelj, Mirjana Đorđević, Đorđe Jandrić, Rene Rusjan, „Irwin“, „NK“, „V.S.S.D.“, Bojan Gorenc, Ulay, Jan Fabre, Giorgio Morbin, Klas Grdić, „Poet Teatar“, Siniša Majkus, Damir Stojnić, David Maljković, Nikola Ukić, Tomislav Ćurković, Damir Martinović Mrle, Lina Busov, Aleksandra Kostić aka Marija Štrajh, Krešo Mustać, Tajči Čekada, Sanja Lisov, Tanja Golić, Alen Floričić, Predrag Kraljević Kralj („Termiti“), Goran Nemarnik Gus, Krešo Kovačićek, Petar Đakulović, Ivana Butković , Boris Burić, Matej Knežević, Zoran Todorović, Milica Tomić, Selma Selman, Ivan Kožarić, Marčelo Brajnović, Tomislav Brajnović, Petar Brajnović, Bojan Šumonja, Branka Cvjetičanin, Stanko Pavleski, Srđan Apostolović, Igor Fistrič, Brane Sever, Živko Grozdanić Gera, Željko Kranjčević Winter, Nemanja Cvijanović, Igor Eškinja, Labin Art Express ( Metal Guru ), Zoran Štajdohar Zoff ( „Grč“ ), I. Mišković ( dizajn časopisa „Rival“ ), Emil Hrvatin (Janša Janša), Marino Paliska, Dalibor Martinis, Zvonimir Kamenar Funči, Željko Kipke, Vesna Rožman, Damir Fabijanić, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Darko Šimičić, Marko Ercegović, Ivan Šeremet, Marijan Molnar, Vlatko Vincek, Zlatan Dumanić, Darko Bavoljak, Edo Murtić, Boris Ljubičić, Boris Bućan, Boris Cvjetanović, Goran Fruk, Stanko Abadžić, Rino Gropuzzo, Refik Fiko Saliji, Gildo Bavčević, Toni Meštrović, Darko Fritz, Studio Imitacije Života, Jabba International, Boris Šincek, Neli Ružić, Ilija Šoškić, Pavo Urban, D. Bartol Indoš, Ivona Vlašić, Šejla Kramerić, Paško Burđelez, Mario Cvjetković, Ben, Zvonimir Bakotin, Marin Zorić Zorge, Ademir Arapović, Robert Bebek, Damir Božić-Pišta, Duško Bekar, Pascal Colrat, Karlo Čargonja, Nenad Dančuo, Braco Dimitrijević, Juraj Dobrović, Dragan Karlo Došen, Eugen Feller, Momčilo Golub, Sanja Iveković, Željko Jančić Zec, Ljubo de Karina, Sandra Kordić, Vladimir Kovačević, Krešo Kovačiček, Elda Čekada, Dubravka Lošić, Tereza Nohejlova, Ljubomir Perčinlić, Zmago Rus, Željko Serdarević, Damir Šegota, Nada Škrlin, Dražen Šokčević, Jan Tolj, Igor Zlobec, Miljenka Šepić, Grupa ABS, Ivica Nikolac, Nicolaj Dudek, Leo Modrčin, Sven Klobučar, Giovanni Morbin, Ela Štefanac… Te dizajneri /-ice plakata, časopisa, kataloga, monografija, knjiga i razni arhivski materijali, fotografije, video dokumentacija,pa i nepreglednost hemeroteke, novinskih isječaka, objavljenih i neobjavljenih tekstova! ).
(…)
Posebna pozornost posvećena je dijalektici geneze i odnosa tradicije i suvremenosti, dominantne i alternativne umjetničke prakse, „nezadrživog progresa“ i „nezadrživog regresa“ u kontekstu međusobno suprotstavljenih socijalnih, političkih, civilizacijskih, umjetničkih previranja, diferencijacije i „dijalektike“ (u značenju adornovsko-horkheimerovske „dijalektike prosvjetiteljstva“); kulture – supkulture, industrije i kulturnih industrija, politike-i-turizma (primjeri iz prošlog i nedavno započetog stoljeća) te neosporne suvremenosti riječke glazbene scene 80-ih/90-ih, u prožimanju i interakciji s art performerima, suvremenom plesnom scenom od kraja 80-ih nadalje, vizualnim i medijskim umjetnicima i suvremenim kazalištem. Cilj ovog projekta MMSU jeste prepoznati ovu Art – scenu „na fronti vremena“. Uputiti na kritičke potencijale „estetike šutnje“ i na vrijednost „stilova radikalne volje“ (Susan Sontag) u procesu promjene društvenih – kulturnih – umjetničkih paradigmi 1990. – 2020. K tome, ukazati na potrebu ispitivanja/preispitivanja društvenog, kulturnog, umjetničkog značaja komunikacije između raznolikih, urazličenih „A/R/T“-scena u hrvatskim gradovima poput Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke, Osijeka, Slavonskog Broda, Siska i Zagreba. Kroz cijeli domovinsko-ratni i poratno-tranzicijski period.

(iz teksta Branka Cerovca)

* Otvorenje izložbe je u utorak 14. 12. 2021. od 17 do 20 h, a budući je broj ljudi koji mogu prisustovati na otvorenju usklađen i prilagođen s mjerama za suzbijanje širenja pandemije virusa COVID-19, molimo vas da obavezno držite maske na licu, dezinficirate ruke, dozvolite nam da vas upišemo u kontakt listu posjetitelja. U prostoru lađe X. istodobno može boraviti maksimalno 15 osoba pa je nabolje da dođete s onima s kojima ste u svakodnevnom ili čestom kontaktu. U dvorištu ARL ima dovoljno mjesta za držanje distance.

TRAJANJE IZLOŽBE

14.12. – 29.12.2021.
10.1. – 28.1. 2022.

RADNO VRIJEME: radnim danima (ponedjeljak – petak) od 12 do 18 sati

video projekcije u sklopu izložbe prikazivat će se od 16:30 do 18 sati.