Josip Škerlj – Retrospektiva

Mjesto održavanja: Umjetnička galerija Dubrovnik (2. i 3. kat)

Autor izložbe: dr.sc. Antun Karaman

Kustosica izložbe za UGD: Ivona Šimunović, kustosica pedagoginja UGD

U gotovo šezdeset godina bavljenja slikarstvom, i po broju radova – naslikanih slika, crteža, grafika, oslikanih objekata i dr. (ovdje ne bi trebalo zaboraviti ni zbirke pjesama koje je napisao i objavio, i koje još ih uvijek piše) –  i po misaonim odrednicama, po svojim slikarskim promišljanjima i načinu rada te po različitosti u odnosu na likovna promišljanja  drugih dubrovačkih slikara – Josip Škerlj je ostvario iznimno obimno, zanimljivo i vrijedno umjetničko djelo. Tijekom dugog bavljenja slikarstvom izlagao je na velikom broju samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu, a danas već davne 1998. objavljena je i monografija o njegovom slikarskom radu. Od tada do danas prošlo je četvrt stoljeća, a u tom vremenu slikar je nastavio stvarati – naslikao je više zaokruženih ciklusa slika koje su svojom vrijednošću i intrigantnošću izazvale veliku pažnju, pa je sasvim razumljivo da je, u njegovoj 85. godini, došlo vrijeme za organiziranje retrospektivne izložbe, kojom bi se kritički preispitalo njegovo cjelokupno (dosadašnje) slikarsko djelo.

Na izložbi će biti izloženo više od 120 djela iz raznih razdoblja kojima će biti ukazano na sve značajne odrednice koje su označile njegova likovno-umjetnička promišljanja. Od sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada je Škerlj uplovio u slikarske vode, pa do danas, likovnu su umjetnost zapljuskivali brojni različiti izmi, i mnogo se toga promijenilo. Nakon  (široko prihvaćene) dominacije apstraktnih opcija, slijedila je pojava Hiperealizma (pojava ponovnog afirmiranja figuracije, nakon njega nikli su i s vremenom gasili Pop Art, Nova slika, Transavangarda, Konceptualna i procesualna umjetnost, obnavljali su se preživjeli apstraktni izmi, na kraju pojavila se i Postmoderna… Mijene su se gomilale, ponekad bile gotovo trenutne.

Škerlj se, iako se znao približiti onome što mu je bilo blisko, nije dao uhvatiti u trendovske zamke nijedne od, pokazalo se, brzo nestajućih i još brže nestajućih likovnih opcija, koje su, odmah po pojavi, kao nekoć i apstrakcija, prerastale u dogme u koje se zaklinjalo. Mijene i novosti nije  negirao, ali nije im se ni klanjao: mudro je koristio podosta njihovih postignuća (ona su mu otvarala vrata prema nekim njegovim vlastitim mijenama), ali uvijek je sve dodirnutu (postmodernistički prije postmoderne) spretno podčinjavao svojoj vlastitoj igri i naravi. Sloboda i hrabrost izbora te brzina reagiranja, a i Škerljeva nepresušna intuicija i entelehija, pomogle su mu u  stvaranju vibrantnog  opusa, koji, koliko god  ga različitih ciklusa tvorilo, danas se to dobro vidi, djeluje i diše kao jedinstvena cjelina – kao samosvojno  i samodostatno biće.

Slike, zapravo oslikani objekti iz 1970.-ih , i slike iz 1980.-ih, jednako kao i slike što ih slika danas, u sadašnjem vremenu, očituju  iste metierske i duhovno-emotivne značajke. To su: intenzivna dinamika, spontanost i impetus oblika, upečatljiv, žarki komplementarno tretirani kolorit, igra kontrastima, naglašeni psihološki naboj i pokrenuta strukturalnost forme, nepredvidljivost te označiteljska razvučenost/izduženost i deformacija oblika i linija, samosvojna stilizacija forme, snažna ekspresija i emotivni uzleti, slojeviti misaoni sklopovi…jednom riječju – sjajna kohezija misli, sadržaja i forme…A uprizoreni sadržaji, uvijek zanimljivi i intrigantni, i svaki put, zahvaljujući nepresušnom bujanju intuicije, poetskim složenostima filozofičnošću prožetih konotacija, umetanjem dodatnih, poetsko-emotivnih i afektivnih sastavnica i značenja te uporabom njima sukladnog, primjereno odmjerenog slikarskog rječnika i izrijeka, promaknuti su u slojevito višeznačno znakovlje i izdignuti na razinu simboličkih i slojevitih alegorijskih i metaforičkih vizija i poruka, odnosno na razinu, u kojoj se pojedinačno, (slikarovo osobno) neposredno doživljeno iskustvo, prelijeva u općenite asocijacije i univerzalne odrednice/sastavnice života.

Škerljev izniman slikarski opus, promatran iz današnjeg vremena, sa pozicija postmodernističkih optacija, zorno ukazuje da je slikarovo viđenje i pomišljanje umjetnosti rezultat isključivo njegova vlastitog razmaha ideja i snažno iskazanog individualiteta. Ukazuje i na to, da naš slikar nikad nije htio ni pristao robovati (niti podilaziti) nikomu ni ničemu – (bio je postmodernist daleko prije pojave postmodernizma). Što god mu drugi govorili ili sugerirali, vjerovao je jedino samome sebi i svojim umjetničkim stavovima i promišljanjima: na taj je način osvojio svoj vlastiti prostor i u njemu danas spokojno, uživajući prebiva.

Biografija:

Josip Škerlj rođen je u Dubrovniku 1941. U rodnom je gradu završio osnovnu i srednju školu i od Koste Strajnića dobio prve poduke o slikarstvu. Na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu upisao se 1961. god., a diplomirao je u klasi Otona Postružnika 1965. god. Po završetku studija vratio se u Dubrovnik i radio kao nastavnik likovnog odgoja u osnovnim školama u Dubrovniku do umirovljenja 2006. god. Pripada generaciji „drugog trolista“, nasljednicima popularne dubrovačke šarene škole, zajedno sa slikarima Josipom Pinom Trostmannom i Lukšom Pekom. Iznimno je plodan umjetnik i do danas je stvorio nekoliko slikarskih ciklusa koji bi se po svojemu određenju mogli svrstati u figuraciju, nadrealizam i apstrakciju. Osim slikarstvom bavi se i poezijom. Do sada je objavio desetak zbirki pjesama ljubavne i lokalpatriotske tematike, a pisao je i pripovijetke i kronike. Kroz sav mu se rad provlači Dubrovnik kao opsesija. Ostvario je niz samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića.