SLIKARSTVO JOSIPA ŠKERLJA – CRNO I BIJELO U BOJI

Organizacija izložbe: Umjetnička galerija Dubrovnik

Mjesto održavanja i prostor: Umjetnička galerija Dubrovnik, drugi i treći kat

Otvorenje: utorak, 16.12.2025. u 19 sati

Vrijeme trajanja: 16.12.2025. – 1.3.2026.

Autor izložbe: dr.sc. Antun Karaman

Kustosica izložbe: Ivona Šimunović, kustosica pedagoginja UGD

U gotovo šezdeset godina bavljenja slikarstvom, i po broju radova – naslikanih slika, crteža, grafika, oslikanih objekata i dr. (ovdje ne bi trebalo zaboraviti ni zbirke pjesama koje je napisao i objavio, i koje još ih uvijek piše) –  i po misaonim odrednicama, po svojim slikarskim promišljanjima i načinu rada te po različitosti u odnosu na likovna promišljanja  drugih dubrovačkih slikara – Josip Škerlj je ostvario iznimno obimno, zanimljivo i vrijedno umjetničko djelo. Tijekom dugog bavljenja slikarstvom izlagao je na velikom broju samostalnih i skupnih izložaba u zemlji i inozemstvu.Retrospektivnom izložbom Škerljevih slika u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, na kojoj će biti izloženo više od 150 djela, želi se kroz kritičku obradu i valorizaciju ukazati na vrijednost i značenje opusa jednog od istaknutih, i još uvijek vrlo aktivnih dubrovačkih umjetnika. Otvorenje izložbe uveličat će i nastup dubrovačkih glazbenih umjetnika. Klarinetist Teo Čipčić, kontrabasist Denis Ajduković i violinist Slobodan Begić koji je i autor glazbe, izvest će skladbu ‘Scherzo-Škerlja’ ili ‘Škerac Škerlja’ napisanu 1997.godine i posvećenu dubrovačkom slikaru.

Na izložbi će biti izloženo više od 150 djela iz raznih razdoblja kojima će biti ukazano na sve značajne odrednice koje su označile njegova likovno-umjetnička promišljanja. Od sredine šezdesetih godina prošloga stoljeća, kada je Škerlj uplovio u slikarske vode, pa do danas, likovnu su umjetnost zapljuskivali brojni različiti izmi, i mnogo se toga promijenilo. Nakon  (široko prihvaćene) dominacije apstraktnih opcija, slijedila je pojava Hiperealizma (pojava ponovnog afirmiranja figuracije, nakon njega nikli su i s vremenom gasili Pop Art, Nova slika, Transavangarda, Konceptualna i procesualna umjetnost, obnavljali su se preživjeli apstraktni izmi, na kraju pojavila se i Postmoderna… Mijene su se gomilale, ponekad bile gotovo trenutne.

Škerlj se, iako se znao približiti onome što mu je bilo blisko, nije dao uhvatiti u trendovske zamke nijedne od, pokazalo se, brzo nestajućih i još brže nestajućih likovnih opcija, koje su, odmah po pojavi, kao nekoć i apstrakcija, prerastale u dogme u koje se zaklinjalo. Mijene i novosti nije  negirao, ali nije im se ni klanjao: mudro je koristio podosta njihovih postignuća (ona su mu otvarala vrata prema nekim njegovim vlastitim mijenama), ali uvijek je sve dodirnutu (postmodernistički prije postmoderne) spretno podčinjavao svojoj vlastitoj igri i naravi. Sloboda i hrabrost izbora te brzina reagiranja, a i Škerljeva nepresušna intuicija i entelehija, pomogle su mu u  stvaranju vibrantnog  opusa, koji, koliko god ga različitih ciklusa tvorilo, danas se to dobro vidi, djeluje i diše kao jedinstvena cjelina – kao samosvojno  i samodostatno biće.

Slike, zapravo oslikani objekti iz 1970.-ih , i slike iz 1980.-ih, jednako kao i slike što ih slika danas, u sadašnjem vremenu, očituju  iste metierske i duhovno-emotivne značajke. To su: intenzivna dinamika, spontanost i impetus oblika, upečatljiv, žarki komplementarno tretirani kolorit, igra kontrastima, naglašeni psihološki naboj i pokrenuta strukturalnost forme, nepredvidljivost te označiteljska razvučenost/izduženost i deformacija oblika i linija, samosvojna stilizacija forme, snažna ekspresija i emotivni uzleti, slojeviti misaoni sklopovi…jednom riječju – sjajna kohezija misli, sadržaja i forme…A uprizoreni sadržaji, uvijek zanimljivi i intrigantni, i svaki put, zahvaljujući nepresušnom bujanju intuicije, poetskim složenostima filozofičnošću prožetih konotacija, umetanjem dodatnih, poetsko-emotivnih i afektivnih sastavnica i značenja te uporabom njima sukladnog, primjereno odmjerenog slikarskog rječnika i izrijeka, promaknuti su u slojevito višeznačno znakovlje i izdignuti na razinu simboličkih i slojevitih alegorijskih i metaforičkih vizija i poruka, odnosno na razinu, u kojoj se pojedinačno, (slikarovo osobno) neposredno doživljeno iskustvo, prelijeva u općenite asocijacije i univerzalne odrednice/sastavnice života.

Škerljev izniman slikarski opus, promatran iz današnjeg vremena, sa pozicija postmodernističkih optacija, zorno ukazuje da je slikarovo viđenje i pomišljanje umjetnosti rezultat isključivo njegova vlastitog razmaha ideja i snažno iskazanog individualiteta. Ukazuje i na to, da naš slikar nikad nije htio ni pristao robovati (niti podilaziti) nikomu ni ničemu – (bio je postmodernist daleko prije pojave postmodernizma). Što god mu drugi govorili ili sugerirali, vjerovao je jedino samome sebi i svojim umjetničkim stavovima i promišljanjima: na taj je način osvojio svoj vlastiti prostor i u njemu danas spokojno, uživajući prebiva.

Biografija:

Josip Škerlj rodio se u Dubrovniku 1941. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Prve ozbiljnije slikarske poduke primio je u krugu umjetnika koji su se okupljali oko Koste Strajnića, likovnog poslenika koji je mentorski ustrajno radio s velikim brojem mladih dubrovačkih umjetnika. Po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, Škerlj se vratio u Dubrovnik, gdje se zaposlio kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj školi. Kao prosvjetni djelatnik je, usput slikajući i za sebe, radio sve do umirovljenja 2006. godine. Prvu samostalnu izložbu ostvario je u Splitu 1968. godine u Salonu Matice hrvatske; nakon nje slijedile su brojne druge izložbe u Hrvatskoj i inozemstvu. U svom stvaralaštvu, osim slikarstvom bavio se i pisanjem (poezija i proza) te scenografijom. Objavio je nekoliko knjiga pjesama i pripovijedaka namijenjenih odraslima i djeci. Za svoj rad dubrovački umjetnik je dobio brojne nagrade među kojima su i Odličje Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Nagrada Grada Dubrovnika za likovna ostvarenja, Nagrada Dubrovačko-neretvanske županije… Josip Škerlj živi i radi u Dubrovniku.