Marijana Fumić: Sjetne žene raguzejske

Festivalski dramski ansambl

– s titlovima na engleskom jeziku

Redateljica: Dora Ruždjak Podolski

Dramaturginje: Marijana Fumić, Stela Mišković

Scenograf: Stefano Katunar

Kostimografkinja: Manuela Paladin Šabanović

Suradnik za scenski pokret: Saša Božić

Skladatelj: Maro Market

Oblikovatelj svjetla: Elvis Butković

Jezični suradnik: Maro Martinović

Inspicijent: Roko Grbin

Marija Gučetić: Nataša Dangubić

Filipa Menčetić: Gloria Dubelj

Jelena Dorotka Hofmann: Nataša Kopeč

Jelena Pucić Sorkočević: Iva Kraljević

Maruša hodočasnica: Anica Kontić

Anica Bošković: Lana Meniga

Pavle Ćelović: Lidija Penić-Grgaš

Lucija Miladinović: Lucija Rukavina

Nika Našimoka: Nikolina Prkačin

Svi njihovi muškarci: Marin Klišmanić

Pri kreaciji dramskih lica iz ove predstave korišteni su znanstveni radovi:

• Benyovsky Latin Irena i Haničar Buljan Ivana, Socijalna topografija srednjovjekovnog Dubrovnika: primjer posjeda obitelji Mence u burgusu na prijelazu 13. u 14. stoljeće, Povijesni prilozi 59, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2020.
• Bersa Josip, Dubrovačke slike i prilike (1800-1880), Matica Hrvatska, Zagreb, 1941.
• Boršić Luka, Filozofkinja Maruša Gundulić, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 46/2(92), Institut za filozofiju, Zagreb, 2020.
• Boscovich Aniza, Rasgovor pastirski varhu porodjegna gospodinova jedne djevojcize Dubrovkigne, po Francesku Storti, u Mlezieh, 1758.
• Janeković Römer Zdenka, Rod i grad. Dubrovačka obitelj od 13. do 15. stoljeća, Zavod za povijesne znanosti HAZU Dubrovnik, 1994.
• Lonza Nella, Ego fui per omnia loca sancta: hodočašće Dubrovkinje Maruše u Svetu Zemlju 1394., Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku 23 (2019).
• Mirković Stjepan, Ivan Kukuljević Sakcinski, Zagreb, 1861. brzotiskom Dragutina Albrechta.
• Stojan Slavica, Vjerenice i nevjernice, Žene u svakodnevici Dubrovnika (1600.-1815.), HAZU Zavod za povijesne znanosti, Dubrovnik; Prometej, Zagreb, 2003 .
• Stojan Slavica: Anica Bošković, Zavod za povijesne znanosti HAZU, 1999.
• Stojan Slavica: Dubrovkinja Jelena Pozza Sorgo i sudbina piesni  razlike Dinka Ragnine iz 1536. godine, Anali Dubrovnik 35 (1997.)
• Vekarić Nenad, Genealogija jednog zločina., Dubrovački horizonti 37, Dubrovnik, 1997.
• Viđen Ivan, Jelena Dorotka Hoffman (1876.-1965.) – tragom zaboravljene kubističke slikarice, Peristil, zbornik radova za povijest umjetnosti, vol.50, No.1, Zagreb, 2007.
• Zagorac Ivana, Nikola Vitov Gučetić: o ljepoti, ljubavi i ženama, Filozofska istraživanja, Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 2007.

U predstavi su citirani i sljedeći autori: Miroslav Krleža, Goran Čolakhodžić, Tomislav Marijan Bilosnić, Josip Bersa i Nataša Kopeč.

Od srca zahvaljujemo dr. sc. Ani Marinković, dr. sc. Stanislavi Slavici Stojan, dr. sc. Francesci Mariji Gabrielli, dr. sc. Zdenki Janeković-Römer, dr. sc. Lovru Kunčeviću, dr. sc. Ivanu Viđenu i Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu na pomoći pri realizaciji predstave.

—

Iz bespuća sudbina koje su bivale kroz višestoljetnu povijest Dubrovnika odabrali smo devet žena i jednog muškarca da evociraju ne samo ono prohujalo vrijeme slavne Republike, nego da nas podsjete, Ovdje i Sada – Danas, kako smo neraskidivo vezani za svoje prapostojanje i što su neke stvari, barem što se žena tiče, neke na našu žalost, neke na našu sreću ostale nepromijenjene. Svaka od ovih žena, u svoje je vrijeme i u okviru svojih mogućnosti, učinila malenu, možda neznatnu pukotinu, u svijetu koji je, kako nas je život naučio, itekako – Muški. Posebno je to specifikus dubrovačke prošlosti, koja je, u silnoj želji da zaštiti svoje žene, često i sustavno igrala protiv njih. Neke od naših junakinja toga su bile svjesne, druge ne; neke su se bunile i odupirale, dok su druge, pak, šutke trpjele; neke su kontrirale namijenjenoj im ulozi i poretku, dok su se druge sa svime mirile. No, svaka je učinila nešto zbog čega ih je povijest zabilježila – zapamtila. Nešto zbog čega su i danas vrijedne da o njima progovorimo i zapitamo se: je li se uopće naša, ljudska civilizacija, pomaknula, od onog Šestoga dana kad Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih, barem za jedan, jedini (dubrovački) lakat…?

Marijana Fumić

—

Fotografija (c) Marko Ercegović