Otvorenje izložbe; Tomislav Čurković “Efekti”

Pozivamo vas na otvorenje.

Tomislav Ćurković – Efekti / Effects

I najkrhkija misao ovisi o nevidljivom crtežu i može ovjenčati ili izazvati neki oblik. (Jorge Luis Borges, Besmrtnik)

Ćurkovićevi Efekti kolažiranih i uslojenih vizualnih kompozicija proizlaze iz postupaka fragmentiranja slike u višedimenzionalnu, komprimiranu sliku u formi linijski istanjene mase na papiru. Riječ je o ideji koja je kontinuirano u fokusu umjetnikovog interesa, počevši još 2015. godine, granajući se u više smjerova. Ne samo kao estetska misao, radije kao efekt sinteze naizgled nespojivih elemenata; sinteze vizualne estetike i estetike zvuka, supozicije i artikulacije ritma i prostornosti crteža / objekta.

Naime, ciklus radova naslovljenih Effects označava vizualnu misao na kojoj Ćurković radi posljednjih nekoliko godina, paralelno s drugim radovima u različitim medijima i postupcima izvođenja djela. Izvedeni oblici na papiru genezu vuku iz ranijih, plošnih reljefa manjih dimenzija, kolažiranih iz lima, te drugih materijala poput fotografija, u kojima preklapanjem trokutastih sfera jednih preko drugih autor kreira apstraktne forme centralne kretnje. Govorimo o hologramskoj slici umnoženih istosti. Naime, u tim ranijim kolažima, Ćurković uz dimenzije prostora – širine, dužine, visine, nastoji uobličiti sferu koja je sadržajno bliska ideji izražavanja „četvrte dimenzije“ vremena i prostora.

Pri tom, na razini forme, na podlozi papira nastaju začudni reljefni oblici crtačkog „prostora u prostoru“, čiji se efekti hipnotičkog i dezorijentirajućeg djelovanja na percepciju promatrača umiruju pozadinom u koju su uvedeni. U pokušaju da si mentalno predočimo zajednički prostor ovih dimenzija dešavaju se promjene u percepciji – u smislu manipulacije tog prostora, njegovog mijenjanja, rastezanja, u koji je moguće proći i zaviriti, unatrag u prošlost, u budućnost. Možemo govoriti o transkripciji mentalnih stanja pretočenih u materiju umjetničkog rada.

Kompozicija svakog djela proizašla je od polazišne linije – traga spreja na papiru, dok se postupci rezanja, preklapanja, kolažiranja, te montaže fragmenata odvijaju u smjeru negacije plošnosti i linearnosti. Rezultat je geometrizirana forma rotacijskog sklopa iz elemenata slike/objekta, koja na sadržajnom smislu metafizičke razine i tendencije sinestezije svih elemenata funkcionira kao hologramska slika – simbolika trenutka vremena koji je beskonačnost – a svoju vrtnju ponavlja tvoreći istovremeno i kanon i jedinstvenost.
Svaki fragment zasebna je vizualna je cjelina, i može funkcionirati odvojeno, samostalno, pročišćeno, reducirano od ostatka. Kao ideja totaliteta. No, tek sukus svih fragmenata – prednjih i stražnjih planova, međusobno udaljenih „umanjenih“ i „uvećanih“ elemenata holograma koji ponavljaju istu misao u beskonačnom spiralnom nizu, omogućava privid uvida u cjelinu. Ta cjelina pak, sa svojom organskom pozadinom papira iz koje proizlazi (ili iz potencijala i mogućnosti daljnjeg nizanja planova), tvori nove i nove odnose u uspostavi nekog eventualnog konačnog pravila u namjeri sagledavanja totaliteta slike.

Izložba nosi zbirni opisni naziv Effect, premda je svaki rad naslovljen zasebno i naziv je diskretno naznačen na papiru. Naslovi se odnose na termine efekata preuzetih iz glazbene terminologije i produkcije; primjerice delay, reverb….., odnosno transkripcije glazbenih efekata u vizualni element, koji ujedno odaju autorovo bavljenje i sklonost glazbi. Mada je etimološko značenje navedenih pojmova razumljivo uglavnom upućenima u jezik glazbe, nepoznavanje tih efekata ne umanjuje estetsku razinu djela. Posebice što svaki eksponat ponaosob u sebi sublimira težnju za tematskom neodređenošću i neuhvatljivošću iskaza. Tim tragom, odmaknemo li se od sadržajne razine, u području smo apstraktnog vizualnog jezika koji inspiraciju nalazi u glazbi.

Ideja sveobuhvatnosti elemenata, kao i simultanosti njihovog pojavljivanja, u povijesti umjetnosti nije nova. Za tom je strategijom kroz poliperspektivu posegnuo kubizam, koncept koji je utjelovljen i u egipatskoj umjetnosti, u oba slučaja s intencijom iskaza naličja stvarnosti. Ima ponešto tog konceptualnog pristupa i ovdje, posebice ako uzmemo u obzir i glazbu kao podtekst izloženih radova, često prisutnu i u djelima avangardnih umjetnika početka dvadesetog stoljeća. Dekonstrukcija i kolaž, kao i apstrahiranje slike svijeta, ključna su izražajna sredstva i postupci artikuliranja novog realiteta u djelima avangardnih umjetnika. Na toj liniji, i razmeđi pristupa Braquea i Kandinskog – odnosno na sjecištu geometrijske apstrakcije i apstraktnog misticizma, nadalje u području geometrijske mistike Mondriana, Maljeviča, Rothka, te slobodne interpretacije i intuicije Jacksona Pollocka, mogli bi se u govoru o dualitetima naći i ovdje. Na istom tragu funkcionira simbolična spirala Bruce Naumana u djelu iz neona The True Artist Helps the World by Revealing Mystic Truths.

„Vidim taj efekt. Točno znam kad je rad završen“, reći će Ćurković, „osjećam kako ga trebam slagati i kada više ništa nije potrebno dodati“. O tom intuitivnom vodstvu u kreiranju djela postoje mnogi opisi unutar povijesti umjetnosti, s druge strane o značaju zvuka kao unutarnjem kriteriju slično je govorio Bill Viola (1951.) – u čijem radu glazba ima posebno značenje. Viola se, prema njegovim autereferencijalnim riječima, u stvaranju djela koristi osluškivanjem unutarnjeg zvuka što ga naziva „undersound“ – zvuk zemljine kretnje. „Kako znam kada isjeći kadar? Samo pustim kameru da se kreće i rez – u mom umu taj ton je moj vodič“, kaže Viola. Unutarnji zvuk kao kriterij djela razlikuje se od eksperimenata sa zvukovima i bukom u fluxusu kod Johna Cagea, njegovih učenika te u sound artu.
Sva su Ćurkovićeva djela višeslojna i višeznačna, tako i ovdje izloženi Efekti. Na razini forme označavaju najapstraktnije među svim radovima u opusu ovog umjetnika, posebice jer njegov rad uključuje bavljenje glazbom i scenografijom, te ilustracijom jednako kao i slikarstvom i kiparstvom. Oslonac na figuraciju kontinuirano je prisutan, u rasponu od slikarstva, plastičnih ready made objekata i prepariranih životinja (morski pas u radu Paklara (2015.) kojim Ćurković parafrazira poznati rad Damiena Hirsta) pa sve do figure tijela stvarnog živućeg čovjeka izloženog u formi eksponata (Izložba Empire/Carstvo, (2006.)).
Oprečnost i cjelovitost na neki su način česta odlika Ćurkovićevih radova. Suprotnosti dovedene u odnos cjeline. Nematerijalnost koja traži da se izrazi sredstvima materijalnog.
…..

Postscriptum iz 2025. Deset godina kasnije.

Mene zanima: je li Carlos Argentino sam odabrao taj naziv, ili ga je pročitao, postavljena na neku točku gdje se stječu sve točke, u nekom od bezbrojnih tekstova što mu ih je otkrio Aleph iz njegove kuće? (Jorge Luis Borges, Aleph)

Gornji tekst nastao je prije deset godina povodom samostalne izložbe Tomislava Ćurkovića koja se 2015. godine održala u Rijeci. Tada je umjetnik u zadnji čas i gotovo večer prije otvorenja odlučio u potpunosti promijeniti koncept svog predstavljanja, time i sve eksponate, i u postavu izložiti sasvim neka druga djela iz svog širokog medijskog opusa u kojem se izražava. Tekst gore nije objavljen pa je svoje mjesto našao u ciklici vremena cijelu jednu dekadu kasnije.

Uslojavanje, nastalo iz intencije rada na materijalu, prenosi se i na idejnu razinu iz koje se odvija proizvodnja značenja: Efekt tako ne proizlazi iz emanacije djela, kako je to uobičajeno u vizualnoj umjetnosti, već je njegova pozicija dvostruka; izdvaja se iz suodnosa fragmenta glazbe i zvuka, prostora i trajanja, kao polazišnih točaka iz kojih rad nastaje. Svaki eksponat uobličuje pojedini efekt, ali o njemu govori iz više perspektiva. Prije svega, iz koncepta sinestezije materijali se oblikuju uslojavanjem do vizualno materijalizirane forme u kojoj je pohranjeno komprimirano iskustvo tog efekta. Potom, dojam atmosfere i ambijentalne cjeline u konačnici proizlazi kroz sveobuhvatnost kolorita, uslojavanja odabranog materijala poput lima, papira, kolažiranih fotografija, te napose iz trodimenzionalnosti geometriziranih reljefnih formi. Hologramska slika uslojava se i umnožava, slijedeći u sebi upisane korake vizualnih zvukova u vremenu i prostoru.

Nadežda Elezović

– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –

Tomislav Ćurković EFEKTI / EFFECTS
ART RADIONICA LAZARETI, Galerija Otok
10. 4. – 9. 5. 2025.

Otvorenje izložbe: Četvrtak, 10. 4. 2025. u 20 sati

Radno vrijeme Galerije Otok
PON – PET: 11 – 13, 15 – 20 h
U drugim terminima po dogovoru na arl@arl.hr
a: Frana Supila 8, Dubrovnik
e: arl@arl.hr
t: 020-324-633
fb: @ARL.Dbk
ig: @arldu
w: arl.hr
Tekst: Nadežda Elezović
Postav: Tomislav Ćurković, Slaven Tolj
Tehnički postav: Nikša Vukosavić
Dizajn: Petra Milički, Paratekst
Produkcija i organizacija: Art radionica Lazareti 2025.

Realizaciju izložbe omogućili Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Dubrovnik. Rad ARL podržava Zaklada Kultura nova.