Otvorenje izložbe “Živjeti u prostoru” Vladimira Gudca u Galeriji Otok

U ovoj izložbi koja tematski zahvaća 53 godine života i javnog djelovanja autora Vladimira Gudca, naziv prostor je citat svakodnevne javne negacije vremena.

Izložba u galeriji Otok (Art radionica Lazareti, Dubrovnik) krajem 2025. godine je izbor radova nastalih između 1972. i 2024 /25. godine.

Neka djela su izlagana više puta, a neka se pojavljuju pred publikom prvi put.

Izložba tematski zahvaća život u području turizma, klimatske promjene i šire.

Izložba nije inkluzivna, humanitarna niti prikazuje nešto što bi bilo održivo.

Za vrijeme trajanja izložbe nije predviđena interakcija niti bilo kakva radionica vezana uz autora ili eksponate.

Metode kojima se služio autor pri stvaranju djela i izložbe su: metafora, metonimija i oksimoron.

Izložba je rezultat suradnje kustosice Stephanie Peršić iz Labina i Vladimira Gudca iz Opatije, tijekom 2024. godine, a koja je započela još 2022. autorovom izložbom u Gradskoj galeriji Labin.

—————————————————————————————————

Za Vladimira Gudca možemo reći kako je svojevrsni dokumentarist svojeg vremena. Iako u njegovoj maniri nema ničeg doslovnog ni namjernog što bi upućivalo na takvu tvrdnju, njegovi bi radovi, promatrani u bliskoj budućnosti, poput suvremenog Boccaccia, pružili uvid u tok svijesti društva od sedamdesetih godina do danas. Točnih pet i pol desetljeća koliko do ove izložbe traje aktivno djelovanje ovog autora, poprilično je razdoblje za analizu mijena nekog društva ili zajednice.

Gudac je od samih početaka kao jedan od osnivača i protagonista Grupe TOK početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća, angažirano povezivao u svojim radovima i akcijama (već tada) goruća pitanja ekologije (odlaganja i procesuiranja otpada te važnosti recikliranja), onodobno rastućeg urbanizma i industrije uz razvoj turizma. Gledano s odmakom, može se reći kako je bio „ispred svoga vremena“ jer kao da je anticipirao situaciju u kojoj ćemo se danas naći: pretrpani i zatrpani neplanskom gradnjom, prekapacitiranošću posjetiteljima i smećem bez vidne održive putanje kretanja.

Naziv izložbe deriviran je iz publikacije Čovjek u prostoru Velimira Neidhardta, priručnika koji pruža kontekst o složenom odnosu čovjeka i prostora kao temelju zdravog i racionalnog urbanizma. Urbanizam, gradnja, prostornost, turizam i ekologija srodni su i međusobno uvjetovani pojmovi koji tvore kompleksnost čovjekovog kvalitetnog okruženja i balansa s prirodom (i drugim stanovnicima planeta). Modernistička arhitektura, posebice u Le Corbusierovoj zamisli, promišljeno je povezivala te odnose u neraskidivu cjelinu. Vladimir Gudac, rezident sjevernojadranskog bisera – grada Opatije, svakodnevnim kretanjem gradom i njegovom širom okolicom svjedoči tim pitanjima, nekad s analognom, danas s digitalnom kamerom mobilnog uređaja u ruci. Gledajući njegove radove kroz najrazličitije medije – od performansa i akcija, instalacija i objekata, plakata, fotografija do crteža – pred nama se otvara kronika društva ispričana biranim kadrovima, uz popratnu sugestivnost i prepoznatljiv ironijski prizvuk koji se, u recentnim radovima, nerijetko približava sarkazmu pa i blagom cinizmu. Ponekad je dovoljan tek kadar kojim autor neposredno otkriva svoj stav onim posjetiteljima koji su dovoljno predani dekodiranju konteksta i upoznavanju njegove persone. Na drugim radovima, direktnije unosi vlastite iskaze dovitljivim kratkim izjavama i digitalnom intervencijom na fotografiji ili plakatu.

Dolazak Hrvata na more podnaslova autentični arheološki nalaz in situ iz 1977. ikonički je Gudčev rad, postavljen kao uvertira izložbe. Gudčeva kronika razvija se razglednicama Pozdrav iz Zagreba i B strana te plakatom Goli i mrtvi, sve do novijih Lungo mare – Corpo morto, radova koji upućuju na jasnu društvenu kritiku. Ujedno su upozorenje na devastaciju okoliša i prostora koja rezultira neosjetljivošću vlastitog utjecaja na važne problematike. Humornim prizvukom umjetnik nas izvlači iz turobnosti ludičkim objektom Zalazak Sunca, fotografijom Che Guevara te fotografijom i objektom Giraffenline – zamišljenom „kruzerskom linijom“ koja povezuje Opatiju s Dubrovnikom i ostalim etapama na „putu krstarenja“. U kolikoj mjeri turizam i nepromišljenost utječu na posljedičnu (potencijalno nepovratnu) devastiranost obale i krajobraza primorskih gradova, napose Opatije i Dubrovnika, deklarira radom Ne postoji nedirnuta priroda. Dubrovnik se suočio s pitanjem Srđa koji je umalo postao golf terenom, Istrani će s druge strane dobiti drugi krak autoceste, tzv. Istarski iks, izgradnjom akvedukta iznad plodne doline čime se narušava ekosustav zarad kapitalizma i konformizma. Goli i mrtvi.

Naposljetku, dolazi kultura. No, ne kao slučajnost. Predispozicije za kulturu i kulturnost, bilo pojedinca bilo društva, postavljaju osigurana egzistencijalna pitanja, obrazovanje, osviještenost o vlastitoj okolini i ljudskom utjecaju te stanje duha. Kultura je produkt simbioze navedenog i onog (potencijalno) izostavljenog, a njezino stanje predstavlja odraz svake zajednice i čovječanstva. Ona je utkana u sve što nas okružuje i kao takvu, autor je postavlja u svakodnevne javne prostore implicirajući je kroz nespojive prizore i predmete. Radovi iz ciklusa Maclura pomifera (od objekata, ready madea do fotografija) nastajali su od devedesetih godina do danas uporabnim varijacijama ploda drveta, predstavljajući svojevrsnu autoreferencu, autorov alter ego. Trube – ciklus nastao iz video dokumentiranih eksperimenata stvaranja zvuka i ritma različitim i neočekivanim predmetima među kojima i cvijećem, postavljaju cvjetove poput gramofonskih zvučnika na gradske stupove s aluzijom na razglase. Time Gudac unosi ekološke, auditivne i meditativne elemente u urbanu okolinu ukazujući na nužnost promjene postojećeg ritma i unošenje refleksivnosti u našu svakodnevicu.
Naposljetku, ljudi su ti koji oblikuju prostor – pitanje je samo na koji način. Autor to sažima posljednjim statementom na otvorenju, malom fotografijom s tekstom: „Sve je palo u vodu“.

Stephanie Peršić

—————————————————————————————————

VLADIMIR GUDAC
ŽIVJETI U PROSTORU
4. 12. — 19. 12. 2025.

Otvorenje izložbe:
Čevrtak, 4. prosinca 2025. u 18 sati

Radno vrijeme:
PON – PET: 11 – 18 sati
U drugim terminima po dogovoru na arl@arl.hr
Tekst: Vladimir Gudac, Stephanie Peršić
Postav: Vladimir Gudac, Stephanie Peršić, Slaven Tolj
Tehnički postav: Nikša Vukosavić
Dizajn: Petra Milički
ARL
a: Frana Supila 8, 20 000 Dubrovnik
e: arl@arl.hr
t: 020-324-633
fb: @ARL.Dbk
ig: @arldu
w: arl.hr