OTVORENJE IZLOŽBE: BORIS CVJETANOVIĆ _ LJETOVANJE 1984. – 1997.

Boris Cvjetanović radi ciklus koji se odnosi na periode ljetovanja. Izložba predstavlja izbor od osamdeset i jedne crno-bijele analogne fotografije koje su nastale od 1985. do 1997. godine. Meridijani i paralele nižu se sukladno odrednicama koje su ucrtane u autorovo kretanje: Brač, Pelješac, Zadar, Dubrovnik, Bibinje, Korčula itd. Događa se kontemplativno i esencijalno zapisivanje. Fotograf mjesto svijeta, unutarnji i vanjski život ljudskog bića, bilježi višerazinski. Autor proživljava, budno prati, oštroumno promatra te s lakoćom (nenametljivo tiho) i u mudrosti (mekano/snažno) iscrtava univerzalnu kartografiju. Scene su izreke izvornog uvida. Mir se izriče i jednostavno se rastvara portretistika – srži života i prisutnosti. Život se vidi spoznajom i bilježi markantnom estetikom. Mapira se spori mediteranski tijek. U njemu se bezuvjetno prožimlje, bivstvuje sa sobom i drugim, poštuje se naslijeđeno i tradicija, traži se istina i pronalazi, sloboda se tišinom izriče. Živi se jednostavnim i skromnim životom. Odmiče se u samotnjačke pustinje i vraća se natrag k ljudskom biću. Pronalazi se dobrota i povjerenje. Spoznaje se apsolut. I mnogo više od navedenog majstorski zapisuje Cvjetanović.
Kod autora riječ je o iskonskoj prisutnosti u rastvorenoj ‘knjizi’ ontologije čovjeka i svijeta. Uprizoruje se duhovni i vitalni bitak ljudskog bića. Rad izriče humanost. Ciklus nastaje u teškoj duhovnoj situaciji, razdoblju prijelaza iz jednog političkog uređenja u drugo i dobu Domovinskog rata. ‘Prostor’ se čita kao mirni teritorij nužan za opstanak humanog (univerzalnog) opstanka. Boris Cvjetanović prolazi kroz razne situacije i zadržava se tamo gdje treba stati da bi dokumentirao srž. Hegel navodi za umjetnika da u ‘svijest unosi najviše interese duha’ što je u radu autora jasno, očito. Ono nevidljivo postaje vidljivo. Susret s istinom, istinom kao temeljem ili biti svijeta, susret s istinom biti ljudskog bića, mapira se. Glorificira se bezvučjem sloboda. Riječ je o mogućnosti koja se uviđa, poštuje i kojoj se jednostavno dostojanstveno pristupa. Izrečeno je bivstvovanje u običnosti i poniznosti. Blagostanje skromnosti suštinski se uprizoruje. Događa se ozbiljno i duboko markiranje običnosti (u smislu njezine krajnje veličanstvenosti) i zahvalnosti (na temeljnome). Opažanje je fizikalno i misaono, ono uspostavlja metafizički i estetički proces rada. Konstituiranje bitka umjetničkog djela počiva u objektivizaciji subjektivnog viđenja pojedinačnog kao općeg.
Autor dominaciju kadrova posvećuje Braču gdje provodi ljeta s obitelji te Pelješcu odakle je i porijeklom. Portretira suprugu, kćer i rodbinu u spontanim scenama i dok poziraju objektivu. Cvjetanović kadrira svakodnevicu majke i djeteta u raznim uzrastima. Beskraj je vidljiv: u očima, na licima, pokretima, mirovanju itd. Čita se u scenama detalja svijeta intimnog prostora koji postaje procesom rada opći. Poštovanje prema životu podcrtava neizmjerno bogatstvo unutarnjeg prostranstva i istine. Umjetnik promatra interijer kuće u pomno odabranim detaljima. Tiho i tajnovito šifrira detalje zapisujući ih iz kreveta, za vrijeme bolesti. Filozofija Cvjetanovićeve umjetnosti artikulacija je unutarnjih energija predmetnog svijeta. U njoj se događa oblikovnost mišljenja koje se estetskim fenomenima uprizoruje kao bivstvovanje u jednostavnosti i bivanja u iskonu.
Portretistika Brača i Pelješca počiva i u scenama bez značenja. Tu se istražuje beznačajno/sveznačajno. Njihova (uvijek prisutna) egzistencija moguća je posvuda i sakralna je. Oni svjedoče modus mogućnosti kao bitan modus opstanka ljudskog bića i dr.
Kadrovi pripadaju grasti za cvijeće, ljudima u lokalnoj kavani koji opušteno poziraju, vjenčanju prijatelja, djeci na ulici… Ciklus sadrži procesiju sv. Margarite u Nerežišću, sv. Ane u Donjem Humcu, boćanje u noćnim satima. Cvjetanović je u Žuljani u kojoj vidimo ribare, smokvu, zdjelu s kaktusom… Portreti mještana događaju se i u njihovim domovima. Šifrira se mir na licima, iscrtava se ‘chiaroscuro’. Moguće je pratiti autorovo putovanje tijekom kojega u Dubrovniku, na Korčuli, Pelješcu, Braču i dr. zapisuje prijatelje, ljude koji dominantno tvore suvremenu hrvatsku umjetnost. Spontanost ili svjesnost fotografiranih svjedoči mišljenje, komunikaciju, razmjenu, prožimanje i dr.; slobodu i istinu. Prozračno se kadrira iskonska vrijednost.
Stvara se dnevnik jedne ispovijesti. Kadriranje je uravnoteženo i pomno osmišljeno; posjeduje svojevrstan red i razmjer. Beskonačnost se uprizoruje u iskazima tišine (Heidegger kaže da je boravište mišljenja mjesto tišine). Izraz je fin, rijedak, harmoničan, značajan, čudesan, uzvišen/ponizan, čovječan. U radu se uspostavljaju forme procesom pravilnosti, zakonomjernosti i harmonije. Fotograf je miran i koncentriran. Meditativno i suštinski bilježi ljeta u niti univerzalne zone. Svjetlost se sakralno se iščitava. Uviđena i spoznata, isto tako bilježena: omogućuje beskraj glednja.
Bivstvuje se u ‘zoni’ bitka. Općenito, autorov je opus iskaz iznimne kvalitete tuzemne vizualne umjetnosti čije okvire prelazi. Radovi Cvjetanovića su ‘internacionalni objekti produktivnog procesa, a internacionalnost, naravno, znači odnos između znaka i bitka…’ (Max Bense) Događa se krajnja neposrednost, apsolutnost i primarnost. Umijeće fotografiranja esencijalan je proces – svjedoči supstancijalni rad Borisa Cvjetanovića koji je istinit u sebi.

Autori postava: Boris Cvjetanović, Petra Golušić
Kustosica izložbe: Petra Golušić

BIOGRAFIJA

Boris Cvjetanović rođen je 1953. godine u Zagrebu gdje je i 1976. diplomirao na Pedagoškoj akademiji – Odsjek likovne umjetnosti. Od 1976. do 1984. radio je kao restaurator u Hrvatskom restauratorskom zavodu u Zagrebu te se 1981. počeo profesionalno baviti fotografijom. Iste godine započinje njegov rad za časopis Studentski list u kojemu je 1987. postao urednik fotografije.

Njegovi radovi objavljivani su u međunarodnim publikacijama i knjigama o fotografiji, npr. u knjizi Echoes – Contemporary Art at the Age of Endless Conclusions Francesca Bonamija (The Monacelli Press, New York, 1996.) i nalaze se u muzejima, galerijama i privatnim zbirkama u Hrvatskoj i svijetu.
Fotomonografije o umjetniku: Društvo (Petikat, Zagreb, 2022.), Priroda i grad (Petikat, Zagreb, 2018.), Grad (Petikat, Zagreb 2016.), Novo nebo (Petikat, Zagreb, 2003.) i Prizori bez značaja. (Idea Imago, Zagreb, 1995.).

Dobitnik je nagrada 1st Tokyo International Photo-Biennale ’95 (Tokyo, 1995.), Grand Prix – izložba Hrvatska fotografija ’97 (Zagreb, 1997.), Homo Volans ’97 (Zagreb, 1996.) i dr.

Autor je predstavljao (s Anom Opalić) Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2003. godine. Izlagao je na brojnim samostalnim izložbama te skupnim izložbama i drugim manifestacijama u zemlji i inozemstvu.

Član je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi i radi u Zagrebu i Žuljani.